Diskordijanizam je moderna religija koja se temelji na haosu koju je 1958–1959. godine osnovao Malaclypse Mlađi objavljivanjem prvog spisa Principia Discordia. Često se naziva parodijskom religijom, i "Zenom za bledolike", zahvaljujući sličnostima s apsurdističkim tumačenjima škole Rinzai.
Diskordijanizam prepoznaje hoas, neslogu i pobunu kao vrhunske vrednosti, nasuprot drugih religija koje slave haromnoju i red. Diskordijanizam se uglavnom sastoji od duhovitih i apsurdnih ideja, iako neki sledbenici tvrde da one imaju dublje značenje. Eris, grčka boginja haosa, takođe se smatra boginjom-majkom diskordijanizma.
Teško je proceniti broj sledbenika ili grupa diskordijanizma. Anarhistički etos koji dominira diskordijanizmom ohrabruje članove da stvaraju šizme i sekte . Osim toga, samo malo diskordijanaca se smatraju diskordijancima u isključivom smislu reči. Mnogi prihvataju diskordijanizam kao nadopunu njihovih primarnih vera.
Temeljni dokument diskordijanizma je četvrto izdanje knjige Principia Discordia Malaklipsa Mlađeg, što je pseudonim Grega Hilla. Ova knjiga sadrži mnoge reference na raniji izvor naslova Iskrena knjiga istine. Iz citata, dotična knjiga sastavljena je poput Biblije, i sastoji se od stihova koji su grupisani u poglavlja, a ona u knjige. Principia Discordia na stranici 00041 sadrži veliki deo (moguće i celu) Knjigu objašnjenja, koja razjašnjava kako je Iskrena knjiga istine otkrivena Lordu Omaru Khayyamu Ravenhurstu (veruje se da je to Kerry Thornley). Vredno je napomenuti kako knjiga sadrži mnogo sličnosti s pričom o otkriću Mormonove knjige, i da je Thornley bio mormon. Kao i Mormonova knjiga, ova također sadrži informaciju o smetlaru koji knjigu nalazi i odbija je vratiti.
Iako većina religija poštuje principe harmonije i reda u svemiru, diskordijanizam se može interpretirati kao priznavanje nesklada i haosa kao jednako vrednih aspekata realnosti. Principia discordia često aludira da je diskordijanizam utemeljen na dijalektičkoj antitezi popularnijih religija utemeljenih na redu, iako retorika kroz knjigu opisuje haos kao temeljniji impuls u povijesti svemira. Ovo je možda učinjeno s namerom "uravnoteživanja" stvarateljskih sila reda i nereda, ali žarište je sigurno prvo na kaotičnim aspektima svijeta - sile reda se ponekad i proglašavaju zlim.
Zaštitnica diskordijanizma je Erida,(Eris) grčka boginja nesloge, u rimskoj mitologiji poznata pod imenom Discordia.
Ljuta i besna zbog toga što je bogovi nisu pozvali na svadbu ftijskog kralja Peleja i morske boginje Tetide, bacila je među prisutne boginje Atinu, Afroditu i Heru, zlatnu jabuku sa drveta Hesperida. Na jabuci je Erida napisala najlepšoj,(καλλίστῃ kallisti na grčkom) a sve tri boginje su krenule da uzmu jabuku, jer je svaka htela imati za sebe. Odmah je nastala svađa, koja je uzrokovala Trojanski rat.
onda sebi objavite što želite
učinite što želite
i o tome nam recite
ili
ako radije
ne biste
nemojte
pravila ne postoje nigdje
Božica pobjeđuje.
***********************
Ako niste zagrijani za filozofiju, najbolje ju preskočite.
Aneridičan Princip je onaj OČIGLEDNOG REDA; Eridični Princip je onaj OČIGLEDNOG NEREDA. I red i nered su koncepti stvoreni od ljudi i umjetna podjela ČISTOG KAOSA, koji je na dubljoj razini nego razina na kojoj se čini ta umjetna razlika.
S našim aparatom za stvaranje koncepata zvanim "um", mi gledamo u stvarnost kroz ideje o stvarnosti koje nam naše kulture daju.
Ideje o stvarnosti pogrešno se označuju kao "stvarnost" i neprosvijetljeni ljudi su zauvijek zbunjeni činjenicom da drugi ljudi, pogotovo druge kulture vide "stvarnost" drugačije.
Samo se Ideje o stvarnosti razlikuju. Prava (s velikim I) Istinska stvarnost je na dubljoj razini nego razina koncepta.
Na svijet gledamo kroz prozore na kojima su postavljene rešetke (koncepti). Različite filozofije koriste različite rešetke. Kultura je skupina ljudi sa sličnim rešetkama. Kroz prozor, mi vidimo kaos i stavljamo ga u relaciju s točkama na rešetki, i takvim ga razumijevamo. RED je REŠETKA. Takav je Aneridični Princip.
Zapadna filozofija tradicionalno se bavi suprotstavljanjem jedne rešetke s drugom rešetkom, i pomiravanja raznih rešetaka u nadi za nalaženjem savršene rešetke koja će uključivati svu stvarnost i ona će, dakle (kažu neprosvijetljeni zapadnjaci) biti Istinska. To je iluzorno; ono što mi Erizijanci zovemo ANERIDIČNOM ILUZIJOM. Neke rešetke korisnije su od drugih, neke su ljepše od drugih, a neke ugodnije od drugih, itd. ali nijedna ne može biti Istinskija od druge.
NERED je jednostavno informacija bez relacija koju se vidi kroz određenu rešetku. Ali, kao i "relacija", i "nerelacija" je koncept. Muškost, kao i ženskost, su ideje o spolu. Reći kako je muškost nepostojanje ženskosti i slično je stvar definiranja onoga što je metafizički arbitrarno. Umjetni koncept nerelacije je Eridični Princip.
Vjerovanje kako je "red istinski", a nered lažan ili nekako pogrešan je Aneridična Iluzija. Reći isto o neredu je Eridična Iluzija.
Poanta je da je (s malim i) istina stvar definicije relativnog u vezi s rešetkom koju tko koristi u tom trenutku, a da je (s velikim I) Istina, metafizička stvarnost, rešetkama posve nebitna. Uzmite rešetku i kroz nju nešto kaosa izgleda uređeno, a nešto neuređeno. Uzmite drugu rešetku i isti kaos će izgledati drugačije uređen i neuređen.
Stvarnost je prvotni Rorschachov test.
Uistinu! toliko o tome.
***********************
GREATER POOP: Je li Erida istinita?
MALAKLIPSO MLAĐI: Sve je istinito.
GP: Čak i neistinite stvari?
M2: Čak su i neistinite stvari istinite.
GP: Kako je to moguće?
M2: Ne znam, čovječe, nisam ja to napravio.
***********************
izvor: wikipedija
Comments
Post a Comment