"Kad bi ajkule bile ljudi", upita gospodina K. ćerkica njegove gazdarice, "da li bi bile pristojnije prema malim ribama?". "Sigurno", reče on. "Kad bi ajkule bile ljudi, sagradile bi za male ribe u moru ogromne sanduke, pune svakojake hrane, kako od biljaka tako i od životinja. Vodile bi računa da voda u sanducima bude uvek sveža i, uopšte, primenjivale bi razne sanitarne mere. Kad bi, na primer, kakva ribica povredila peraije, smesta bi joj uvile zavoj da ne umre ajkulama pre vremena. Da se ribice ne rastuže, s vremena na vreme priređivale bi se velike vodene fešte, jer vesele ribice imaju bolji ukus od tužnih. Bilo bi u tim golemim sanducima, razume se, i škola. U tim školama bi ribice učile kako se pliva u ajkulinim čeljustima. Bila bi im, na primer, potrebna geografija, da bi mogle pronaći velike ajkule koje se negde lenjo izležavaju. Glavno bi, razume se, bilo moralno obrazovanje ribica. Predavali bi im da je za ribicu najlepša stvar...
Comments
Post a Comment